nedjelja, 12. siječnja 2014.



MORALNA DVOJBA

ISPRAVNO vs. ETIČKI



Postoje trenutci kad ne možemo znati što je ispravno ili krivo ili što trebamo učiniti ili što ne bismo trebali. Moralna dilema se uglavnom odnosi na situaciju gdje morate izabrati između između dvije alternative, koje su uglavnom jednako neugodne. Nema točne definicije za moralnu dvojbu jer se odnosi na ljudske emocije a one se riječima ne mogu točno opisati.

Moralna dvojba javlja se u svim segmentima, postoje kulturološke,religijske, poslovne, društveno odgovorne dvojbe s kojima se ljudi svakodnevno susreću.

Danas je recimo mnogima nemoralno jesti meso. Mi uistinu životinju hranimo i brinemo se za nju samo da bi ju pojeli.Zato je nekima jedino moralno prihvatljivo rješenje u cijelosti izbaciti takvu hranu iz jelovnika i odabrati vegetarijanski oblik prehrane.




MORALNA DVOJBA PODUZEĆA


Kao što smo naveli, svi se svakodnevno susreću sa nekom vrstom moralne dvojbe pa tako i poduzeća. Može li se donijeti odluka vezana uz poslovanje a da se nitko ne ugrozi? Pod tim mislimo na okoliš, okolinu tj. stanovnike, zaposlenike i ostale.
Može li neko proizvodno poduzeće proizvoditi određeni proizvod bez ugrožavanja i onečišćenja zraka, bez nepotrebnog otpuštanja radnika, bez korištenja nedozvoljenih materijala???
Tko je odgovoran za donošenje krivih odluka u poduzeću?Tko ispašta zbog donešenih odluka? A tko na kraju snosi posljedice takvih odluka?




Za primjer smo uzeli jedan slučaj iz Hrvatske,pretpostavljamo svima dobro poznat.
Radi se o slučaju Karlovačke pivovare ,kada je zbog propusta u poslovanju tj.radu određenih ljudi  2007.godine smrtno stradao Zdravko Martinović.
Zdravko Martinović 23. veljače 2007., šećući uz potok, zbog ispuštanja ugljičnog dioksida iz pivovare ostao je bez kisika i izgubio svijest, a nakon 20-ak dana umro u bolnici.
Petero rukovoditelja pivovare proglašeno je krivim za propuste u poslovanju Karlovačke pivovare i to tehnički direktor Gabor Ligeti, glavni inženjer Slaven Siladić, voditeljica Odjela sigurnosti na radu i zaštiti okoliša Zrinka Odrčić i direktorica proizvodnje Marija Tufeković osuđeni su na po 3 godine, a i voditelj proizvodnje fermentacije Marinko Kovačević na dvije godine i šest mjeseci,
U obrazloženju odluke stoji da su tijekom fermentacije odgovorni znali da se stvaraju povećane količine koncentracije CO2 te da su propustili provjeriti u kojem je stanju cijev i gdje ona završava te nastavili s proizvodnjom znajući koje posljedice mogu izazvati. Odgovorni nisu postupili prema propisima i zbog svojih propusta izazvali su smrt.

 Ovdje se mogu naći članci vezani uz ovaj slučaj Karlovačke pivovare. 

  
Glavni rukovoditelji znali su da se iz proizvodnje ispušta veća količina CO2. pitanje je zašto nisu zaustavili proizvodnju, pokušali utjecati na smanjenje ispuštanja tog plina? Zašto nisu upozorili stanovnike na mogućnost trovanja?
Jesu li to zataškali zbog veće prodaje i profita, straha od gubljenja kupaca njihovih proizvoda,smanjenja prodaje? Ili možda nisu znali da je ta količina CO2 pogubna za čovjeka?
Na koji način i tko je donio odluku o nastavku tj. neprekidu proizvodnje? Koliko dugo je trajalo ispuštanje plina? Koliko dugo bi to onečišćenje trajalo da netko nije stradao? Možda do te mjere da velik broj stanovnika u području pivovare bude otrovan, osjeća posljedice?

Ovo nije jedini primjer, takvih primjera ima mnogo i u Hrvatskoj i u svijetu…


 

4 komentara:

  1. Žalosno je kako je, zbog nečije nepažnje ili čak namjerno, izgubljen život... Tvrtka je očito zbog maksimalizacije profita zanemarila okoliš i svoju odgovornost. Krivci jesu kažnjeni, ali smeta me što se svijest kod ljudi nije nimalo promjenila, štoviše, prodaja piva je porasla. Takvim neodgovornim poslovanjem tvrtki, mogao bi stradati bilo tko od nas! I što mi poduzmemo kao potrošači po tom pitanju? Povećamo potrošnju i poboljšamo njihovu prodaju. To dakle, više govori o nama nego o Karlovačkoj pivovari.

    OdgovoriIzbriši
  2. Nažalost teško je odrediti u današnjem svijetu granicu između moralnoga i ono što nije moralno, svi mi ponekad plešemo na toj tankoj niti između ta dva pojma. Smatram da potez koji je napravila Karlovačka pivovara nikako ne može biti svastran u prvu kategoriju, njihovi postupci nakon tog cijelo događaju su trebali biti znatno drugačiji, ipak ovdje se radi o po mojem najvećem mogućem obliku morala, pitanju ljudskog života a da ne govorim o manjim a ipak bitnim stvarima, tako da nakon toga događaja po tom pitanju su trebali raditi, kako bi taj segment svog poslovanja doveli na jednu visoku razinu i pokazali kako im je stalo do čovjeka, okoliša, društva itd... Ako već ne znamo što je moralno onda jednostavno slijedimo ono što većina misli da je moralno, naravno opet većina može pogriješiti, na kraju krajeva sami bi trebali razaznati tu granicu morala i onoga što to nije ;) (ježići)

    OdgovoriIzbriši
  3. Smatram da bi Karlovačka pivovara nastavila raditi isto da nije došlo do pogibije ovog čovjeka. Živimo u državi u kojoj se mnogi ljudi vode krivim načelima, stanu i razmisle tek kad se dogodi nešto zbog čega završe u novinama i zbog čega dobiju negativan imidž. Što bi zapravo značilo da prestaju sa lošim djelovanjima tek dok ih se prisili jer nisu sposobni sami shvatiti da se pogreške prije ili kasnije kažnjavaju. EKONOMISTICE

    OdgovoriIzbriši
  4. Moralne dileme uistinu jesu područje u kojemu je teško doći do bilo kakvih konkretnih ili univerzalnih odgovora. Mislim da je najbolje što možemo u takvim situacijama slušati svoj 'unutarnji glas' i posegnuti za manjim zlom, ovisno o kakvoj se situaciji radilo.

    OdgovoriIzbriši