POHLEPA – USPJEH ili POTREBA

The point is ladies and gentlemen that greed, for lack of a better word, is good(?)

Je li pohlepa temeljna karakteristika uspješnog čovjeka današnjice? Da li je nužno ne birati sredstva na putu do menadžerske stolice, skupog Audija, Armanijevog odijela i zlatnog Rolexa. Može li se u isti koš strpati težnja za novcem siromašnog i bogatog čovjeka?

Većina nas je kršćanski odgojena, stoga su nas i kao male učili da je pohlepa ružna i nepoželjna osobina. Ona se čak i prikazuje kao matrica, korijen svih grijeha. No, postavlja se pitanje je li to zaista tako i može li uopće čovjek u ovom materijalističkom svijetu ne biti pohlepan i gdje je postavljena granica naše potrebe za novcem.

Ako čovjek nije nimalo pohlepan, može li uopće postati uspješan?

NE!! Jer je to način na koji funkcionira kapitalizam. Bez pohlepe nema napretka. I megalomanija je nužna: u biznisu si ili prvi ili te nema. Dakle, moraš ići naprijed. Dakako da treba postojati i zdrav razum, ali nije ga uvijek lako točno usmjeriti, izjavio je nedavno jedan uspješan hrvatski poduzetnik.

1.      Pohlepa i uspjeh

Generalna je percepcija da su uspjeh i pohlepa ista stvar, no razlika je ogromna. Oboje može rezultirati stjecanjem velikog imetka, ali namjere su ono što čini tu razliku vidljivom. Pohlepni ljudi traže moć u svakom smislu riječi i pritom ne biraju sredstva. Tu možemo naići na brojne primjere iz politike, od Hitlera do Saddama. Može li se i za osobe poput primjerice Billa Gatesa reči da su pohlepni? Laiku se možda i može činiti da je tako, ali u suštini stvari stoje drugačije.

Naime, on svoje bogatstvo ulaže u proizvode i usluge koje ljudi zahtjevaju. Neki se možda nebi složili s ovom tezom s obzirom da je tvrdoglav biznismen. No, on je postao uspješan poslovan čovjek jer je na tržištu ponudio proizvod koji su potošači zahtjevali. Dakako da se uvijek može i bolje i više ulagati u društvo, ali prije nego nekog nazovemo pohlepnim treba dobro razmisliti.

Kada pomislimo na sam pojam pohlepe, prvo nam na pamet padnu oni bogatuni koji nikako da se zadovolje onim što imaju. I to je razumljivo, jer je navedeno upravo nedostatak zdravog razuma i vječitog nezadovoljstva. No, to je dvosjekli mač i teško je te osobe osuđivati s obzirom da je za opstanak na tržištu nužno vječito ulaganje i težnja za još većim uspjehom. Stoga je nužno razlučiti i razliku između pohlepe i sebičnosti. Nitko neće osuditi uspješne ljude koji zarađen novac ulažu u društvo, potpomažu zajednicu i nastoje poboljšat život nekoj grupi ljudi, a ne isključivo sebi.

2.      Pohlepa i potreba

Teško je razlučiti odgovore na ta pitanja kad većina ima više no što im realno treba, a opet, okolina nam nameće potrebe bez kojih ne možemo opstati. Najnoviji model mobitela nikako nije nužnost ali opet ga želimo. I možda ne zato što je to naš hir, nego jer naprosto olakšava život, brzinom svojih funkcija oslobađa toliko cijenjeno slobodno vrijeme u ovom užurbanom svijetu. Jesmo li pohlepni ako zbog zahtjeva posla kupujemo novi android ili windows phone za pristup internetu umjesto da zadržimo onaj stari Alcatel, a e-mailu pristupimo sa nekog starijeg modela računala od kuće? Čini se smiješno, zar ne?

Nevjerojatna je ovisnost o tehnologiji te se teško oduprijeti i ne željeti nešto što svi naši kolege posjeduju, baš onaj tablet koji bi nam obavljanje svakodnevnih zadataka učinio lakšim, a nije nam prijeko potreban. Nazvati to pohlepom ili potrebom suvremenom čovjeka, mišljenja su podjeljena.

Bilo uspješni illi obični ljudi, razmmislite prije nego nekog etiketirate epiteto pohlepne osobe. Potrebno je analizirati namjere i ciljeve. Osoba koja marljivo radi (možda uz malo sreće) i donosi sve prave odluke bez oštećivanja ikog drugog u tom procesu, teško da se može nazvati pohlepnom, posebno ako je njihov output nešto što zajednica traži. No, ukoliko put do bogatstva uključuje oduzimanje stvari dugima protiv njihove volje, tad je to pohlepa u pravom smislu riječi!