The point is ladies and gentlemen
that greed, for lack of a better word, is good(?)
Je li pohlepa temeljna karakteristika
uspješnog čovjeka današnjice? Da li je nužno ne birati sredstva na putu do menadžerske stolice, skupog Audija,
Armanijevog odijela i zlatnog Rolexa. Može li se u isti koš strpati težnja za
novcem siromašnog i bogatog čovjeka?
Većina nas
je kršćanski odgojena, stoga su nas i kao male učili da je pohlepa ružna i
nepoželjna osobina. Ona se čak i prikazuje kao matrica, korijen svih grijeha. No,
postavlja se pitanje je li to zaista tako i može li uopće čovjek u ovom
materijalističkom svijetu ne biti pohlepan i gdje je postavljena granica naše
potrebe za novcem.
Ako čovjek nije nimalo pohlepan, može li uopće postati uspješan?
NE!! Jer je
to način na koji funkcionira kapitalizam. Bez pohlepe nema napretka. I
megalomanija je nužna: u biznisu si ili prvi ili te nema. Dakle, moraš ići
naprijed. Dakako da treba postojati i zdrav razum, ali nije ga uvijek lako
točno usmjeriti, izjavio je nedavno jedan uspješan hrvatski poduzetnik.
1. Pohlepa i uspjeh
Generalna je
percepcija da su uspjeh i pohlepa ista stvar, no razlika je ogromna. Oboje može
rezultirati stjecanjem velikog imetka, ali namjere su ono što čini tu razliku
vidljivom. Pohlepni
ljudi traže moć u svakom smislu riječi i pritom ne biraju sredstva. Tu možemo
naići na brojne primjere iz politike, od Hitlera do Saddama. Može li se i za
osobe poput primjerice Billa Gatesa reči da su pohlepni? Laiku se možda i može
činiti da je tako, ali u suštini stvari stoje drugačije.
Naime, on
svoje bogatstvo ulaže u proizvode i usluge koje ljudi zahtjevaju. Neki se možda
nebi složili s ovom tezom s obzirom da je tvrdoglav biznismen. No, on je postao
uspješan poslovan čovjek jer je na tržištu ponudio proizvod koji su potošači
zahtjevali. Dakako da se uvijek može i bolje i više ulagati u društvo, ali
prije nego nekog nazovemo pohlepnim treba dobro razmisliti.
Kada
pomislimo na sam pojam pohlepe, prvo nam na pamet padnu oni bogatuni koji
nikako da se zadovolje onim što imaju. I to je razumljivo, jer je navedeno
upravo nedostatak zdravog razuma i vječitog nezadovoljstva. No, to je dvosjekli
mač i teško je te osobe osuđivati s obzirom da je za opstanak na tržištu nužno
vječito ulaganje i težnja za još većim uspjehom. Stoga je nužno razlučiti i razliku
između pohlepe i sebičnosti. Nitko neće osuditi uspješne ljude koji zarađen
novac ulažu u društvo, potpomažu zajednicu i nastoje poboljšat život nekoj
grupi ljudi, a ne isključivo sebi.
2. Pohlepa i potreba
Teško je
razlučiti odgovore na ta pitanja kad većina ima više no što im realno treba, a
opet, okolina nam nameće potrebe bez kojih ne možemo opstati. Najnoviji model
mobitela nikako nije nužnost ali opet ga želimo. I možda ne zato što je to naš
hir, nego jer naprosto olakšava život, brzinom svojih funkcija oslobađa toliko
cijenjeno slobodno vrijeme u ovom užurbanom svijetu. Jesmo li pohlepni ako zbog
zahtjeva posla kupujemo novi android ili windows phone za pristup internetu
umjesto da zadržimo onaj stari Alcatel, a e-mailu pristupimo sa nekog starijeg
modela računala od kuće? Čini se smiješno, zar ne?
Nevjerojatna
je ovisnost o tehnologiji te se teško oduprijeti i ne željeti nešto što svi
naši kolege posjeduju, baš onaj tablet koji bi nam obavljanje svakodnevnih
zadataka učinio lakšim, a nije nam prijeko potreban. Nazvati to pohlepom ili
potrebom suvremenom čovjeka, mišljenja su podjeljena.
Bilo
uspješni illi obični ljudi, razmmislite prije nego nekog etiketirate epiteto
pohlepne osobe. Potrebno je analizirati namjere i ciljeve. Osoba koja marljivo radi
(možda uz malo sreće) i donosi sve prave odluke bez oštećivanja ikog drugog u
tom procesu, teško da se može nazvati pohlepnom, posebno ako je njihov output
nešto što zajednica traži. No, ukoliko put do bogatstva uključuje oduzimanje
stvari dugima protiv njihove volje, tad je to pohlepa u pravom smislu riječi!
